Razgovarala: Dragana Grbić-Hasibović, savjetnici.ba
Renata Kristić je diplomirana fizioterapeutkinja, te certificirana limfo i Schroth terapeutkinja sa kojom smo razgovarali o problema koštano-zglobnog sistema, o deformitetima kičmenog stuba i posturalnih deformiteta kod djece, o Schroth metodi za tretiranje skolioze i kifoze, kao i odluci da ostane u Bosni i Hercegovini.
Renata, u našoj potrazi za stručnjacima iz različitih oblasti naišli smo na Vas i oduševili se ovim što radite. Možete li se predstaviti našim čitateljima?
Kao prvo, želim da se zahvalim vrijednoj ekipi koja stoji iza ovog portala, koja je prepoznala moj poslovni profil i rad kao važan i koristan, te mi omogućili da se predstavim čitateljima i široj zajednici. Ukratko, ja sam diplomirani fizioterapeut, te certificirani limfo i Schroth terapeut. Trenutno je moj rad primarno i usko baziran na Schroth terapiju kao jedinu dokazanu neoperativnu metodu u tretmanu skolioza i ostalih posturalnih deformiteta djece i odraslih, u koju sam se naprosto zaljubila tokom i nakon edukacije, te odlučila joj se posvetiti svim svojim kapacitetima.
Privatno sam veliki zaljubljenik u životinje, prirodu, ekološku održivost, planinarenje, jogu, horsku muziku i teatar.
Život modernog čovjeka je sve više vezan za sjedenje, i to nepravilno sjedenje – krivih leđa, povijenih ramena, a mnogim ljudima se javlja “grba“ između vrata i leđa. Vjerujemo da ćete i o tome pisati za naš portal, no da li postoji nešto što možemo uraditi svaki dan da barem malo korigujemo svoj položaj?
Tačno tako. Smatram da mi fizioterapeuti nikada nismo imali više posla nego sada, u vrijeme moderne digitalne tehnologije. Ono što mene zapanjuje jeste da se sve više mladih ljudi javljaju sa potrebom za terapijom, sa nizom problema koštano-zglobnog sistema, čak i degenerativne prirode koji se očekuju tek u kasnijoj, srednjoj životnoj dobi, kao što su diskus hernije, spondiloza, artritisi, sindrom karpalnog tunela i slično. To je posljedica sjedalačkog načina života, nedostatka fizičke aktivnosti, nekorištenja zaštitnih položaja pri svakodnevnim aktivnostima, neprilagođenih ergonomskih uslova radnog mjesta.
Postoji niz trikova koje možemo uraditi svakodnevno da bi si olakšali ove tegobe ili radili na njihovoj prevenciji. S obzirom na to da su nam u fokusu osobe koje u opisu radnog mjesta provode osam ili više sati uz kompjuter, prvo na što treba obratiti pažnju je da monitor treba da bude postavljen u visini očiju. Ukoliko nije, uz male trikove, poput postavljanja knjiga ispod monitora, postići ćete njegovu optimalnu razinu, te na taj način ispraviti položaj glave i vratne kičme.
Vrlo je važno da stolica u kojoj sjedimo bude udobna, te da prati normalne, fiziološke zakrivljenosti naše kičme. Ukoliko stolica nije dizajnirana da ergonomski zadovolji sve uslove, možemo se uvijek poslužiti jastučićima koje postavljamo u području lumbalne (slabinske) kičme, kako bismo je rasteretili.
Povremeno, otprilike svaki sat, potrebno je praviti kratke pauze koje ćemo iskoristiti za kratku šetnju po uredu, popiti čašu vode, produbiti svoje disanje, te na taj način razgibati tijelo koje je već “ukočeno” od dugotrajnog sjedenja, te umiriti um i vratiti mu fokus i potrebnu svježinu.
Sigurna sam da svako u svom uredu može odvojiti par minuta za lagane vježbe kojima će razgibati vratnu kičmu, leđa i šake. Napravite nekoliko polukružnih pokreta glave od jednog ramena ka drugom, okrenite svoju glavu u desno i lijevo nekoliko puta, razgibajte svoje šake laganim kružnim pokretima, istegnite svoja leđa laganim dizanjem ruku iznad glave, osjetite da rastežete svaki pršljen i pružite svom tijelu trenutak ugode. Produktivnost neće izostati. Tim više, bit ćete odmorniji za ostatak radnog dana, boljeg fokusa i smirenijeg uma.
Oduševljena sam pozitivnim primjerima domaćih firmi iz IT sektora koje svojim radnicima omogućuju korištenje različitih društvenih igara u toku radnog vremena, uključujući pokret, poput stonog tenisa, pikada, angažuju terapeute koji radnike opuštaju kratkim masažama na stolici, provode različite edukacije na temu promocije fizičkog i mentalnog zdravlja na radnom mjestu. Nadam se da će se ovim primjerima voditi i firme iz drugih spektara te da će zdrav, motivisan i produktivan radnik biti na prvom mjestu.
Nažalost, od lošeg držanja i položaja nisu lišena ni djeca. Njihovo odrastanje je sve više povezano za elektronske uređaje, školski ruksaci su preteški i neminovno dolazi do problema sa kičmom. Koji sve problemi dovode do iskrivljenja kičme i kako se ona dijagnostikuju?
Ova tema je meni vrlo važna, s obzirom na to da 80% mojih pacijenata čine djeca u rastu i razvoju. Nažalost, u savremeno doba djeca sve više vremena provode za kompjuterom, laptopom, mobitelom, a sve manje se kreću i učestvuju u fizičkim aktivnostima, pa su taj problem prepoznali stručnjaci na način da je čak i uveden novi termin “ekranizacija kod djece”.
Tkz. ekranizacija kod djece u rastu i razvoju može dovesti do deformiteta kičmenog stuba i posturalnih deformiteta, te do promjena u socijalnoj i mentalnoj sferi djeteta (tkz. digitalni autizam).
Djeci je u ranom rastu i razvoju potreban pokret koji oblikuje njihovu grubu, te kasnije finu motoriku. Kretanjem mozak dobiva više kisika i glukoze, koji su prirodna goriva za rad mozga i učenje. Što je dijete duže pred ekranom, smanjuje se pokret, te dijete nažalost može kao posljedicu u budućnosti imati lošiju motoriku i slabije pamćenje, te lošiju socijalnu prilagodbu.
Djeca koja pretjerano koriste mobitel, zbog karakterističnog izvijanja glave prema naprijed, najčešće u smjeru zaslona mobitela, razvijaju devijaciju kičme zvanu “dopisivački vrat “ (eng. text neck). Vremenom se znaju javiti i bolovi u vratu, ramenima i leđima, jako narušeno držanje, te ukoliko je dijete za to predisponirano nažalost i pravi, strukturalni deformitet kičmenog stuba, kao što su skolioze, kifoza i lordoza.
Preteški školski ruksaci, njihovo nepravilno nošenje, naročito asimetrično nošenje ruksaka samo na jednom ramenu, dodatno pogoršavaju stanje.
Većina početnih promjena u smislu jako lošeg držanja ili već postojećeg deformiteta se otkriju u sklopu školskog medicinskog screeninga. Ali, to nije uvijek slučaj. Vrlo često je deformitet u samom začetku, te ne ispoljava neku jasnu kliničku sliku ili se prilikom screeninga ne posveti dovoljno pažnje svakom djetetu. U mojoj praksi su mi poznati slučajevi da su mi se obraćali po prvi put roditelji čija djeca imaju ozbiljne deformitete kičmenog stuba, a koji nisu nažalost otkriveni u ranijoj fazi. Dakle, iz mog iskustva najbolji početni dijagnostičari su roditelji. Obično je roditelj prvi koji je primijetio da dijete ima spušteno jedno rame, povišen jedan kuk, jako povijeno držanje, grbu koja se polako stvara u srednjem dijelu leđa, ravna stopala i probleme u hodu. Roditelj je taj koji je pažljivom observacijom svoga djeteta prvi u lancu otkrivanja deformiteta. Nakon toga, specijalisti fizijatrije i ortopedije potvrđuju dijagnozu, ukoliko je ima, koristeći metode kliničke procjene, raznih testova, te rentgenskim snimkom.
Vrlo je važno napomenuti da svaki deformitet ima bolju prognozu ukoliko se otkrije na vrijeme, te se što ranije započne sa terapijom, vježbama, fizikalnim procedurama, ortopedskim pomagalima, u ovisnosti koji je deformitet u pitanju. Zbog toga je velika odgovonost roditelja da prate položaj i držanje svog djeteta i da na vrijeme reaguju kako bi se deformiteti kičmenog stuba otkrili u ranoj fazi, a time i lakše liječili. Apelovala bih na roditelje da svoju djecu od malih koraka uče da zavole pokret, spontanu igru, uključuju u razne sekcije plesa, baleta, gimnastike, sporta, te da svoju djecu stalno posmatraju i uočavaju i najmanje nepravilnosti, ukoliko ih ima.
Srećom, ako se na vrijeme uoče postoje metode koje mogu pomoći da se iskrivljenja kičme poprave, a među njima je i Schroth metoda, za koju ste jedini certificirani u BiH. Možete li nam više reći o ovoj metodi?
Samo ću se nakratko osvrnuti na to da nisam jedina certificirana Schroth terapeutica u BiH, na sreću djece i roditelja širem naše države. Sve moje kolege po raznim bh. gradovima pored svakodnevnog rada sa djecom i odraslima sa skoliozom koristeći ovu metodu, uspješno rade na podizanju svijesti o samoj skoliozi i važnosti rane detekcije, te što ranijeg uključivanja u tretman.
Schroth metoda je internacionalna, neoperativna metoda za tretiranje skolioze i kifoze koja daje provjerene rezultate kod djece i odraslih. Gledajući bočno, prirodan izgled kičme je izgled blago zakrivljenog slova “s“. Skolioza je deformitet kičmenog stuba koji pojednostavljeno predstavlja slučajeve u kojima je, gledajući frontalno uočljivo krivljenje kičme i rotacija pršljenova u istom smjeru. U većini slučajeva primarno krivljenje prati i sekundarno krivljenje u kontra smjeru. Bočno gledajući, kičmeni stub će u većini slučajeva kod skolioza izgubiti neke od prirodnih zakrivljenosti (tzv. ravna leđa), ili će skoliozu pratiti pretjerano naglašeno izbočenje u srednjem dijelu leđa (tzv. kifoskolioza). Kada na ovaj način posmatramo skoliozu, jasno je da se radi o ozbiljnom deformitetu kičmenog stuba koji se dešava u sve tri tjelesne ravni. Neki od znakova skolioze mogu biti povišeno ili spušteno rame, povišen i izbočen kuk, nejednake linije struke, više izraženi i napetiji mišići na mjestu krivina, izbočenje prednjih rebarnih lukova i slično.
Ukoliko dijete u ranom rastu i razvoju krene na vrijeme sa vježbanjem (pogotovo ukoliko se uključi i potpora 3D miderom), moguće je smanjivanje deformiteta na najmanju moguću razinu.
Schroth metoda se zasniva na strogo individualiziranim vježbama po tipu skolioze, manuelnim tehnikama kojima učimo dijete ili odraslu osobu kako na pravi način uraditi i razumjeti željeni korektivni pravac, te učenju trodimenzionalnog disanja koje pospješuje derotaciju kičmenog stuba.
Usljed strukturalnih skolioza, kičmeni stub se rotira i savija u jednu stranu. Da bi takvu krivinu tretirali, potrebno je da vježbama postignemo elongaciju (maksimalno istezanje kičmenog stuba), derotaciju i kontrafleksiju (savijanje u suprotnu stranu). Ono što doprinosi boljem učinku vježbi je definitivno i 3D (trodimenzionalno) disanje. Ukoliko dijete bude jako disciplinovano sa vježbanjem i nošenjem midera, te smanji stepene krivine na optimalnu razinu, moguće je izbjeći operaciju koja je krajnja opcija.
U odrasloj dobi se već počinju javljati bolovi pa je obezboljavanje primarni cilj. Schroth metoda kod odraslih dovodi do obezboljavanja, popravljanje držanja, jačanja mišića koji drže kičmu, te doprinosi ljepšem estetskom dojmu kompletne figure tijela.
Začetnica same metode je Katharina Schroth, njemica, koja je i sama imala skoliozu, te osmislila bazične principe.
Ja mogu reći da sam jako sretna što se bosanskohercegovački roditelji djece sa skoliozom i kifozom polako počinju interesirati za ovu metodu, upoznavaju se sa njenim principima, te uključuju svoju djecu u program. Također moram istaknuti da u BiH imamo čak i doktoricu, specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije, koja je postala Schroth instruktor za ljekare, što ulijeva veliku nadu da će sve veći broj ljekara fizijatara i ortopeda imati priliku da se upozna sa ovom metodom i rezultatima koje ona nudi, te biti potpuno obučeni za dijagnosticiranje tipa skolioze po Schroth smjernicama.
Ja sam vječiti pozitivac, te se nadam da će u budućnosti svaki roditelj naše BiH imati priliku da njegovo dijete sa skoliozom vodi jedan izvrsni tim kojeg će činiti Schroth ljekar, terapeut i protetičar.
Kao mlada žena sa svojim obrazovanjem, iskustvom i znanjem njemačkog jezika, i više ste nego poželjan radnik u zemljama Evrope, a ipak ste odlučili ostati u BiH. Šta je to što vas zadržava ovdje i šta biste poručili mladim ljudima?
Moja ljubav prema Bosni i Hercegovini, njena multikulturalnost i multinacionalnost, nepresušni izvori prirodnih resursa, zemlja sa najljepšim planinama i rijekama, ponosni i prkosni Bosanci, samo su neki od mnogobrojnih razloga koji me posesivno vežu za moju lijepu Bosnu, te ne daju ni makac od njenog pedlja.
Naravno da sam imala priliku i dobre predispozicije da svoju karijeru gradim u zemljama Evrope, no nikada nisam posumnjala u svoj uspjeh ovdje. Iskustveno znam da se trud i zalaganje uvijek isplati, neovisno u kojoj državi živimo i radimo. Ukoliko smo posvećeni cijelim srcem i umom svom pozivu, nema te prilike koja se neće poklopiti da ostvarimo željeni uspjeh, iako se taj put do uspjeha često čini trnovit i težak.
Mladima bih poručila da biraju pozive koje vole, da se okruže podržavajućim ljudima, da budu korisni članovi zajednice, te da prije odlaska u inostranstvo ipak razmisle šta imaju ponuditi u svojoj zemlji, te da li to vrijedi ostanka.
Za više informacija i rezervaciju termina posjetite Facebook stranicu Schroth metoda za skolioze i kifoze Sarajevo
