Hrane na sve strane, najviše na smetljištu, a 120.000 gladne djece

Oslobađanjem donirane hrane od PDV-a država ne gubi ništa – PDV se svakako ne plaća na hranu koja bude uništena, ali mora postojati nadzor nad donacijom.

Pišu: Dragana Grbić-Hasibović i Rubina Čengić

Sredinom decembra 2022. godine se višestruko nagrađivani kuhar iz Hrvatske Mario Mandarić  pohvalio kako je pravio vrhunska jela od otpadaka  hrane iz restorana –  obišao je restorane, priupio otpad i napravio vrhunska jela za donatorsku večeru kada je počeo skupljati novac za gradnju bunara u Ugandi. Gostima je, nakon što su pojeli ukusnu hranu, rekao da je napravljena od otpada!  

U kantonu Sarajevo godišnje samo restorani proizvedu 2.000 do 3.000 tona otpada.

Za to vrijeme je, opet samo u kantonu Sarajevo, 51 posto stanovništva socijalno ugroženo. Isto je i u cijeloj BiH: polovina stanovništva je na rubu siromaštva;  120.000 djece živi od socijalne pomoći, 15% građana je u apsolutnom siromaštvu,  a svako šesto domaćinstvo u BiH je gladno.

Prema podacima Agencije Ujedinjenih nacija, u BiH se godišnje uništava i baca oko 400.000 tona hrane.  Kompanije koje se bave prodajom i distribucijom hrane unište jednu trećinu (140.000 tona), a preostale dvije trećine predstavlja otpad iz domaćinstava, od pojedinki i pojedinaca. Samo od tih 140.000 tona hrane koja se uništi tokom godine moguće je napraviti 280.000.000 obroka što predstavlja 767.123 obroka dnevno.

Iako ne postoje objedinjeni podaci sanitarnih inspekcija o tome koja količina hrane i u kojoj vrijednosti je uništena zbog isteka roka trajanja, na osnovu intervjua sa kompanijama procjena je da je u 2020. godini uništena hrana u vrijednosti od 126,6 miliona KM. Trgovinski lanci nerijetko hranu kojoj je istekao rok trajanja bacaju u kontejnere i posipaju deterdžentom za suđe da je ljudi koji traže utjehu u kontejnerima ne bi uzeli za jelo, a tone hrane svakodnevno završe na smetljištu – gotovih jela, otpada iz restorana ili s pijaca i iz tržnih centara… Oko 8 posto mesa koje je u opticaju na tržištu u BiH završi na smetljištu… 

Od ukupne količine bačene hrane 53 posto potiče iz domaćinstava zbog prekomjerne kupovine, neadekvatnog skladištenja, velikih porcija i sličnih razloga; 12 posto iz ugostiteljstva zbog velikih porcija i neadekvatno planiranih potreba; 30 posto iz proizvodnje zbog postojanja škarta i  nusproizvoda, oštećenih proizvoda ili viškova proizvodnje i 5 posto iz prodaje na veliko i distribucije zbog neisporučene robe, estetskih standarda ili promjene temsperature. Pri tom su procjene da oko 60 posto te hrane bude uništeno dok je ona još u roku trajanja. I, poređenja radi, prema dostupnim podacima EU godišnje proizvodi 173 kilograma otpada od hrane po stanovniku, a samo u kantonu Sarajevo je to 460 kilograma!

Za sada ugostitelji povremeno doniraju hranu azilima za pse, stočarima, ali i fizičkim licima na način da zaposlenici dostavljaju višak hrane komšijama ili distribuiraju preko neformalne mreže volontera Tanjir više Sarajevo koji doniranu hranu dostavljaju direktno na adresu porodicama u stanju potrebe.

U okviru projekta Pravni okvir za filantropiju koji provode Fondacija Mozaik sa partnerima Fondacijom Hastor, Udruženjem Pomozi.ba, Mrežom za izgradnju mira, Fondacijama Trag i Catalyst Balkans, uz finansijsku podršku USAID-a, pokrenuta je inicijativa Niko gladan. Niko sam. koja podrazumijeva oslobađanje donirane hrane od PDV-a – PDV se svakako ne plaća na hranu koja bude uništena, pa država uvođenjem ove mjere ne gubi novac.

Ova inicijativa bi značila izmjene Zakona o PDV-u i prema informacijama iz inicijative Niko gladan. Niko sam – razgovori sa Upravom za indirektno oporezivanje u BiH su već otvoreni, a počelo je i lobiranje prema članovima novog saziva Parlamentarne skupštine BiH.

Usvajane izmjena zakona o PDV-u bi značilo da od 42 zastupnika i zastupnice u Zastupničkom domu za ovu inicijativu glasa više od 50 posto zastupnika, dakle njih 22, a u Domu naroda od 15 delegata i delegatkinja više od pola s tim da ta većina podrazumijeva i entitetske većine  – 3 z RS i 6 iz FBiH.

Proteklih godina je bilo više inicijativa za izmjene Zakona o PDV-u, ali ni jedna nije usvojena uz najčešće obrazloženje da je teško kontrolisati zloupotrebe. Recimo skinete PDV sa hrane za bebe, a onda neko trguje recimo grizom ili šećerom ili kaže da je to hrana za bebe.

U ovom konkretnom slučaju bi, uz inicijativu, valjalo odgovoriti na pitanja: ko preuzima hranu od donatora; ko kontroliše ispravnost; ko kontroliše dalje postupanje s tom hranom i osigurava da ona ne ide na sivo tržište; ko dijeli hranu i po kojim kriterijima, ko osigurava da nema malverzacija sa podacima o količini donirane hrane koja će biti oslobođena PDV-a…. Sve su ovo pitanja na koja Parlament BiH mora dobiti odgovor prije glasanja, ako do njega uopšte dođe.

Za ovaj zahtjev za doniranu hranu bi se moglo reći da je više od obične inicijative: u Bosni i Hercegovini ima najmanje 60 javnih kuhinja u kojima se hrani najmanje 16.800 ljudi, mnoge porodice i pojedinci i pojedinke primaju i dnevne obroke ili mjesečne pakete pomoći u namirnicama da bi preživjeli; sredinom 2022 u Bratuncu je otvorena i prva javna kuhinja za bebe, a u Lukavcu djeluje javna kuhinja za djecu sa invaliditetom. Uz to postoje zahtjevi za otvaranje novih javnih kuhinja u Goraždu, Višegradu, Širokom Brijegu i drugim sredinama i broj korisnica i korisnika javnih kuhinja stalno raste.​ Zbog drastičnih poskupljenja i teške ekonomske situacije, Udruženju Pomozi.ba se sa zahtjevima za pomoć obraća sve više i zdravih i radno sposobnih osoba.

Zakonska regulativa otežava proces doniranja jer kompanije i na doniranu hranu moraju platiti 17% PDV-a. Oslobađanje donirane hrane od plaćanja PDV-a omogućilo bi da ta hrana bude donirana javnim kuhinjama koje brinu o ugroženom stanovništvu.

Dok se PS BiH ne odazove na ove inicijative, ugostiteljima je sugerisano više akcija: da postave informativne ploče na švedske stolove ili objave edukativni video u predvorju hotela/restorana kako bi spriječili goste da u tanjire stavljaju više hrane nego im treba i tako stvaraju otpad; da racionalno koriste hranu, pa primjerice mrkvu koja je izrezana kao salata za doručak iskoriste za varivo ili kolač za ručak; da netaknute obroke nakon događaja upotrijebe za pripremu druge vrste deserta, na primjer bombice; da prate navike svojih gostiju i možda smanje porcije i na koncu da u saradnji sa lokalnim organizacijama koje pomažu ugroženim kategorijama građana doniranjem viškova hrane.

Isitni za volju, građani Bosne i Hercegovine pokreću inicijative koje pomažu onima koji su u potrebi – javni frižider u sarajevskom naselju Pofalići, Kruh za poslije, outlet prodavnice hrane… su samo neke.

Inicijativa Tanjir više Sarajevo je primjer kako svi mogu uraditi nešto kako bi količina bačene hrane bila manja:  oni pozivaju građane i pravna lica, prije svega organizatore događaja, ugostitelje i druge da jave kada imaju višak hrane – po tu hranu dolaze volonteri i nose je na adrese socijalno ugroženih porodica. Tanjir više je princip upotrebljiv u mnogim oblastima života jer svi ponekad imaju tanjir viška: sluha za potrebe drugih, razumijevanja, dobrote ili ljubavi, a to je važno jer su institucije ponekad jako spore, ali su zato savjest i ljudska dobrota mnogo brži, a niko ne treba biti sam i biti gladan. Pogotovo pred praznike!