Industrija budućnosti mora biti industrija saradnje, inovacija i empatije, u kojoj čovjek ostaje u samom središtu proizvodnog procesa. To je istaknuto na međunarodnoj konferenciji „Industrija budućnosti – od Industrije 4.0 do Industrije 5.0: integracija čovjeka i tehnologije“, koja je danas počela u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Dvodnevna konferencija okupila je eminentne stručnjake iz zemlje i svijeta, predstavnike akademske zajednice, privrede i institucija, s ciljem da se sagleda uloga novih tehnologija – od umjetne inteligencije i robotike, do biotehnologije i zelenih tehnologija – u razvoju društva i privrede. Poseban naglasak stavljen je na transformaciju industrijskih procesa u kojima tehnologija ne zamjenjuje čovjeka, već stvara novu sinergiju između čovjeka i mašine.
„Cilj naše konferencije je da okupimo eminentne stručnjake iz instituta, fakulteta i privrede, kako bismo razgovarali o tome na koji način čovjek ostaje u središtu industrijskih procesa. Razlika između Industrije 4.0 i Industrije 5.0 je u tome što je Industrija 4.0 težila ka potpunoj automatizaciji, dok Industrija 5.0 vraća čovjeka u proces i gradi sinergiju između ljudi i tehnologije. Nijedan proizvodni proces ne može funkcionisati bez čovjeka. Naš zadatak je da ljude educiramo, da nauče prihvatiti nove tehnologije, raditi lakše i pametnije, zarađivati više i živjeti u zdravijem okruženju,“ istakao je prof. dr. Isak Karabegović, dopisni član ANUBiH-a i predsjednik organizacionog odbora konferencije.
Zaključeno je da je humanizacija tehnologije ključni cilj budućeg razvoja industrije, pri čemu obrazovanje i razvoj digitalnih kompetencija predstavljaju temelj svake tranzicije. Naglašena je potreba da održivost i zelene tehnologije budu sastavni dio industrijske politike, te da sigurnost podataka, etička odgovornost i transparentnost algoritama budu osnovni preduslovi povjerenja u nove tehnologije. Učesnici su ukazali i na značaj malih i srednjih preduzeća u digitalnoj transformaciji, te na važnost regionalne i međunarodne saradnje radi razmjene znanja i standardizacije procesa. Zaključeno je da industrija budućnosti mora biti inkluzivna i održiva, što je zajednička poruka upućena ministarstvima, akademskoj zajednici i političarima.
