Broj korisnika i korisnica javnih kuhinja u BiH svakodnevno raste

Broj gladnih i onih koji zavise od pomoći drugih u Bosni i Hercegovini je veliki. Zbog toga i ne iznenađuje sve veća potreba za narodnim/javnim/pučkim kuhinjama koje se trude da korisnicima i korisnicama svakodnevno obezbijede makar jedan topli obrok.

Jedna od njih je i Mozaik prijateljstva iz Banje Luke, udruženje građana i građanki nastalo 2004. godine sa ciljem da nahrani gladne i da pomogne osobama koje su u stanju potrebe. Od samog osnivanja udruženja postoji i javna kuhinja ‘Obrok ljubavi’ u kojoj svakodnevno pripremaju obroke za sve korisnike i korisnice.

Nedovoljna pomoć

„Svakodnevno podijelimo 700, vikendom i preko 1.100 obroka, a oko 1.400 osoba traži pomoć kod nas. Krenuli smo kao grupa ljudi koja je željela pomagati drugima i od prvog dana radimo volonterski. Grad Banja Luka je dijelom prepoznao naš rad i od njih godišnje dobijamo po 9.500 KM, što i nije neki veliki iznos, ali dobro dođe. Od države smo ove godine dobili pomoć u vidu brašna i nekih namirnica“, kazao je Miroslav Subašić, predsjednik Udruženja Mozaik prijateljstva.

Jedan od čestih problema sa kojima se susreću, kaže, je kako obezbijediti dovoljno hljeba dnevno, ali i kako spremiti kvalitetan obrok imajući u vidu činjenicu da su cijene svega značajno porasle.

„Naši najveći donatori su građani i građanke. Niko ne baca hranu, donose je nama u Mozaik prijateljstva da podijele sa onima koji nemaju. Imamo saradnju i sa određenim firmama koje nam doniraju, a naša želja je da te donacije budu i veće, te da se kompanijama omogući da ne moraju plaćati PDV na doniranu hranu koja je pred istekom roka trajanja“, istakao je Subašić.

U Mostaru djeluju četiri javne kuhinje – javna kuhinja Crvenog križa Grada Mostara, JU Pučka kuhinja, kuhinja udruženja Zajedno za naš grad i Dompes – studentski dom, pučka kuhinja i centar za dijalog. Ukupan broj onih koji koriste usluge jedne od ove četiri kuhinje je preko 650, ali smatra se da je taj broj i mnogo veći. Samo javna kuhinja Crvenog križa ima preko 370 korisnika i korisnica.

Alen Kajtaz, iz ove kuhinje, kaže kako su na samom početku pandemije zabilježili povećanje broja korisnika i korisnica za 27%.

„Vremenom se taj broj stabilizovao i dijelom smanjio. Međutim, osjetno je povećanje onih koji zbog fizičke udaljenosti nisu u mogućnosti da svakodnevno koriste kuhinju, te im se pomoć, shodno mogućnostima, pruža u paketima sa hranom“, kaže Kajtaz.

Finansiranje ove javne kuhinje realizuje se iz više izvora, mada je jedini siguran izvor finansiranja grant koji dobijaju od Grada Mostara i koji iznosi oko 54% od ukupnih potreba kuhinje. Preostalih 46% osiguravaju putem projekata, vlastitih prihoda, te od donacija pravnih i fizičkih lica.

„Problemi sa kojima se suočavamo u radu su nedostatak opreme i transportnih sredstava, nedovoljna izdvajanja za rad kuhinja, ali prvenstveno nedostatak empatije i suosjećanja kod ‘oligarha’. Da bi se stanje popravilo u svim kuhinjama u BiH neophodno je zakonski riješiti pitanje kuhinja, sistemski riješiti pitanje finansiranja, odrediti jedinstvene kriterije za korištenje kuhinja, te regulisati povrat PDV-a na robu (prehrambene artikle) koja se nabavlja za potrebe pripreme toplih obroka“, kazao je Kajtaz.

Oslobađanje donacija hrane od PDV-a

Više od 200 korisnika i korisnica u toku jednog dana po svoj, možda i jedini, dnevni obrok odlazi u narodnu kuhinju „Dobrotvor” u Sarajevu. Ovaj broj konstantno raste, jer se sve više građana i građanki javlja sa molbom za korištenje narodne kuhinje.

„Osobe treće živote dobi, penzioneri, samci, osobe sa invaliditetom, osobe koje nisu ostvarile pravo na penziju, uglavnom su najviše zainteresovani za pomoć ove vrste, dok je mladih do 30 godina malo“, kaže Aleksa Čebić, iz narodne kuhinje „Dobrotvor”. 

Kako broj korisnika i korisnica raste, tako rastu i troškovi i potrebe narodnih kuhinja, a Čebić kaže kako se narodna kuhinja „Dobrotvor” finansira uglavnom preko donacija ministarstava ili po osnovu javnih poziva za finansiranje ili sufinansiranje kuhinja. Određena sredstva dobijaju i od opština, na osnovu odluka ili raspisanih poziva. Međutim, to nije dovoljno. „Problemi koje imamo u radu su uglavnom finansijske prirode, jer u ozbiljnom radu uvijek nedostaje sredstava za nabavku opreme, održavanje inventara, troškove goriva, bruto naknade zaposlenika i tako dalje. Mnogi griješe što pod rad narodne kuhinje podrazumijevaju samo troškove hrane, a zaboravljaju da nju treba uskladištiti, spremiti, poslužiti, transportovati i prije svega osigurati

radnu snagu“, ističe Čebić.

Mogućnost za poboljšanje stanja Čebić, Subašić i Kajtaz vide u inicijativi za oslobađanjem donacije hrane pred istekom roka trajanja od PDV-a čime bi se, smatra, povećale i količine hrane koju doniraju kompanije. 

Naime, u okviru kampanje „Niko gladan. Niko sam.”, Fondacija Mozaik je sa partnerima (Fondacijom Hastor, Udruženjem Pomozi.ba, Mrežom za izgradnju mira, te fondacijama Trag i Catalyst Balkans), a uz finansijsku podršku USAID-a, provela istraživanje u kojem su došli do podatka da se u našoj zemlji godišnje baci oko 400.000 tona hrane, od čega 1/3 unište kompanije. Istovremeno, u javnim kuhinjama u Bosni i Hercegovini dnevno se hrani oko 16.800 osoba. Procijenjena vrijednost uništene hrane samo u 2020. godini iznosila je 126,6 miliona KM. Kao jedna od glavnih prepreka za veće doniranje, a manje uništavanje hrane, detektovano je plaćanje PDV-a od 17% na doniranu hranu. Kompanijama se sa važećim zakonima više isplati da hranu unište nego da je doniraju.

Stoga je od predstavnika i predstavnica vlasti traženo da reaguju i riješe ovo pitanje, to jeste da se donesu izmjene Zakona o PDV-u ili usvoji ovaj član u novom Zakonu o PDV-u. Neki konkretniji koraci i pomaci još se čekaju, a očekivanja od nove vlasti za naredni period su velika.

Inicijativa “Niko gladan. Niko sam.” je dio programa „Pravni okvir za filantropiju“ koji provodi Fondacija Mozaik zajedno sa partnerskim organizacijama (Fondacija Hastor, Udruženje Pomozi.ba, Mreža za izgradnju mira, Fondacija Trag i Catalyst Balkans) uz finansijsku podršku USAID-a. U okviru istog programa osnovan je Filantropski forum koji okuplja kompanije i fondacije u BiH s ciljem ujedinjavanja dobra kroz strateška davanja.