Kada pomenemo pjesnikinju Božicu Velousis i to u kontekstu rada u doba pandemije Covida-19, ne možemo da se ne sjetimo svih onih donacija, od donacije knjiga Kliničko-bolničkom centru u Zemunu, preko donacije finansijskih sredstava Unicef-u a za aparate novorođenih beba i tako dalje…
No, u protekle dvije godine je bilo mnogo tih humanitarnih akcija i drugih sličnih organizacija koje je pjesnikinja zaista prema svojim mogućnostima podržala i što se da vidjeti na društvenim mrežama, sa mnogo ljubavi i posvećenosti. Jednostavno, ona je prepoznala poziv humanosti i tim putem hodi već izvjesno vrijeme.

Ipak, ne tako davno, dok su se održavali događaji posvećeni očuvanju zdravlja i sporta, na čuvenom beogradskom Tašu, Božica je isto tako moralno podržala mlade volontere Crvenog krsta Srbije, koji dok apeluju na građane o prevenciji bolesti i podstiču sportske aktivnosti u okruženju, svjesno poklanjaju vrijeme, vještine, znanje i energiju i to bez materijalne nadoknade.
„Još uvek smo okruženi virusom iako o njemu ne pričamo mnogo. Volela bih da skroz nestane i dišemo kao nekada. Međutim, imala sam potrebu da priđem mladim volonterima, razgovaram sa njima i pružim im podršku za dalji rad. Pre svega, podsećaju me na moje humanitarne aktivnosti u njihovim godinama ali isto tako, sarađivala sam sa Crvenim krstom Srbije kada su i objavili moju pesmu … Neću da me korona plaši.“ Izjavila je Velousis fotografišući se sa volonterima.
Crveni krst Srbije je najveća i najstarija volonterska organizacija u zemlji koja okuplja 60.000 volontera. Od tog broja je 20% starijih, 20% je srednjih godina , a 60 % čine mladi volonteri. Volonteri rade na unapređenju svoje zajednice i istovremeno kroz rad, brigu i učenje mijenjaju svoje živote i živote svojih sugrađana.
Volontiranje osnažuje pojedinca i povećava samopouzdanje, suzbija depresiju i pomaže ljudima da ostanu fizički zdravi. Kroz volontiranje pomažemo drugima, ali i ukazujemo na probleme i potrebe oko nas, a također izgrađujemo i osećaj solidarnosti.